Job 12

1 Job progovori i reče: 2 “Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. 3 Al’ i ja znam k’o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

4 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan! 5 Prezirat’ je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće! 6 Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!

7 Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. 8 Gušteri zemlje to će ti protumačit’, ribe u moru ispripovjedit će ti.

9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! 10 U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

11 Zar uhom mi ne sudimo besjedu k’o što kušamo nepcem okus jela? 12 Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

13 Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. 14 Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa. 15 Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

16 Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. 17 On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. 18 On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.

19 On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara. 20 On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. 21 On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.

22 On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. 23 On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.

24 On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.